Otvaranje prve škole u Tivtu

June 17, 2012  •  Leave a Comment

Grad Kotor je još od XIII vijeka imao svoju školu o kojoj se brinula gradska uprava. Ova škola kao i škole sa početka XIX vijeka, bile su namijenjene djeci plemića, gradskih trgovaca, sinovima pomorskih kapetana i činovnika. Istina, još 28. februara 1761 godine. bila je upućena molba mletačkom Senatu da odobri otvaranje škola za djecu seljaka, mornara i ribara. Ovu molbu mletačke vlasti vratile su u Kotor providuru Avizu Kontarini sa naređenjem da o tome da svoje mišljenje. Kotorski providur je odlučno ustao protiv otvaranja bilo kakvih škola u pokrajini, jer se bojao da bi to štetilo interesima države, naročito bi bilo rđavo kad bi se dozvolilo da podanici nižih staleža mogu sami birati svoje učitelje. No i pored svih zabrana pred kraj Mletačke vladavine otvara se sve više škola na narodnom jeziku.
Padom Mletačke Republike i dolaskom austrijskih vlasti u Boku 1815. godine, užurbano se nastavilo sa otvaranjem javnih škola na ovom području. Austrijske vlasti zadržale su mletačko zakonodavstvo i administrativnu upravu. Talijanski jezik je vladao u administrativnim i pravnim poslovima, školama, u društvenom i privatnom životu. Gledanje austrijske uprave na pitanje otvaranja narodnih škola istovjetno je sa mletačkim. Ali i pored toga, u Boki se na sve strane otvaraju privatne škole na narodnom jeziku koje izdržavaju sami seljaci.

Tivatska opština uputila je 1842. godine predstavku Pokrajinskoj komisiji za osnovne škole Dalmacije u Zadru, u kojoj moli da joj se dozvoli otvaranje osnovne škole na njenom području. U ovoj predstavci su stanovnici ove opštine zahtijevali da im se dozvoli škola na narodnom jeziku, pa je to i bio uzrok da je ova molba šetala pune tri godine od Okružnog načelstva u Kotoru do Pokrajinske komisije za osnovne škole u Zadru, ili kako se službeno zvala “I.R.Inspektorato in Capo nell organizz delle Scuole Elementari di tutta la Dalmazia”. Te 1845. godine na ponovljenu intervenciju predsjednika Tivatske opštine dozvoljen je rad osnovnoj školi u Tivtu, i to na italijanskom jeziku. Na dan 19. novembra 1845. god. poslije uobičajenog bogosluženja, počela je nastava u maloj crkvenoj kući u kojoj je bilo tada i sjedište Opštine.
Prvi učitelj Tivatske škole bio je Jakov Zarbarini tadašnji sekretar. Za rad u školi Opština je plaćala Zarbarinija 100 fjorina godišnje. Školu je prve školske godine 1845.- 46. pohađalo 28 učenika i to samo muškaraca, jer žensku djecu nije nitko htio slati. Nastava se do 1869. godine održavala na italijanskom jeziku. Poslije Zarbarinija Tivćani biraju učitelja tadašnjeg župnika Don Nika Zoti. Donošenjem Zakona o školstvu 1869. godine u Austriji, kao i Pokrajinskog zakona 1870. godine uvodi se na teritoriji čitave Dalmacije obavezno školovanje djece oba pola. Pošto je broj djece bio sada znatno viši, to je škola morala iz tijesnih crkvenih prostorija da se seli u privatnu novopodignutu kuću Antona Goluba, pa je te godine 1875. otvoreno i drugo odjeljenje škole. Tek 1893. godine otvoreno je još jedno odjeljenje za žensku djecu, a za učiteljicu je postavljena Ana Žeželjić, supruga tadašnjeg učitelja Antuna Žeželjića. Mjeseca novembra 1898. godine dovršena je nova školska zgrada, koja je bila otpočeta 1890. godine,Škola

Škola

 

na inicijativu učitelja Žeželjića. Žeželjić je kao mlad učitelj osnovao orkestar, zalagao se za kulturno zabavni život u Tivtu. Pri ovoj školi službovao je i Mirković Ivo iz Budve, koji se uspješno bavi književnošću i muzikom, a zatim Krsto Marković iz Gornje Lastve. Marković je poznat kao pjesnik i pisac domaće istorije. Godine 1920. dolazi za upravitelja škole, tada već četvororazedne, Šime Rajčević iz Tivta. Rajčević se odlikovao naročitim poznavanjem muzike, a nadasve je bio uzoran pedagog i školki radnik. Njegovim zalaganjem otvorena je školske 1926/27. godine mješovita građanska škola u Tivtu. Prvi upravitelj novootvorene škole bio je Petar Brinić iz Krtola, a zatim Drago Milović dotadašnji nastavnik Učiteljske škole u Herceg Novome. Pošto su bile tijesne prostorije osnovne škole to je 1929. godine otpočela gradnja drugog krila postojeće školske zgrade u koje je, po završetku, smještena i mješovita škola.Nadogradnja škole

Nadogradnja škole

 

Ova škola je uspjela da okupi lijep broj vrlo sposobnih i oduševljenih školskih radnika, pa je odmah i ako mlada školska ustanova, izišla na glas.
Za vrijeme italijanske okupacije, okupatorske vlasti internirale su odmah tadašnjeg upravitelja škole Drecuna, kao i mnoge nastavnike, a na njihovo mjesto dovele svoje ljude, mahom fašiste. Okupatorski nastavnici uništili su veliki dio školske arhive kao i priličan fond đačke i nastavničke biblioteke.

Tekst: Maksim Zloković
Fotografije: privatni arhiv

 


Comments

No comments posted.
Loading...